Ukratko o knjizi: Upućujem i na sudsku praksu, kako domaću, koje je sve više, tako i na inozemnu. Prikazana je ponajprije praksa koja je objavljena u stručnim izdanjima. Nastojao sam doprijeti i do odluka koje nisu publicirane, a važne su za pravnu praksu. Nije, nažalost, bilo moguće objaviti obrazloženja odluka. Kao što će čitatelj primijetiti, objavljena su, u pravilu, samo sažeta stajališta izražena u sudskim odlukama (sentencije). Da bismo čitatelju omogućili potpuniji uvid u činjenično i pravno stajalište suda kojeg je sentencija objavljena, naveden je i izvor podatka o tom stajalištu suda. Proširenu informaciju, ako ona postoji, čitatelj dakle može potražiti u navedenom izvoru. Ponekad je praksa objavljena u istom slučaju u više izvora, pa se onda upućuje na te izvore. Objavljena praksa ne izražava autorovo stajalište. U jednoj se sentenciji često spominju dva pravna instituta ili više njih. Zato je njihovo svrstavanje uz određeni međunaslov u odjeljku sudske prakse samo uvjetnoga značenja. Lakšem snalaženju zato treba poslužiti i opsežno abecedno kazalo pojmova. Upućujem i na brojna stajališta pravne književnosti (literature). U priloge knjige uvršteni su i izvadci iz propisa na koje se najčešće pozivam. Činjenica da raste broj predmeta pred hrvatskim sudovima u kojima se zahtijeva odšteta zbog liječničke pogreške potvrđuje naraslu svijest o pravima pacijenta kao ljudskim pravima odnosno pravima osobnosti. No, ta činjenica, sama po sebi, ne daje mjesta zaključku da su pacijenti uvijek u pravu. Odluku hoće li zahtijevati odgovornost liječnika pacijenti ne bi, naime, trebali olako i emotivno donositi. Prije pokretanja bilo kakvog postupka trebalo bi se o stanju stvari informirati kod drugih medicinskih stručnjaka pa s obzirom na sve okolnosti slučaju donositi odluku ići li u postupak ili ne. Vjerujem da će čitatelj u tekstu knjige prepoznati s koliko opreza prilazim pitanju odštetne odgovornosti u tom području ljudske djelatnosti te da će uočiti mnogobrojne dvojbe s kojima se susreću oštećenici kao stranke, zastupnici stranaka, najčešće odvjetnici, sudski vještaci i suci, kad treba procijeniti je li liječnikovo ponašanje takvo da ga obvezuje na naknadu štete pacijentu. To proizlazi i iz mnogih stajališta pravne književnosti (literature) koju sam citirao ili na nju upućivao kad se u njoj mogu dobiti dodatna saznanja koja prelaze okvire ovog rada.

Opširnije o knjizi ...